Princeza na zrnu graška

Jednom davno postojao je kraljević koji se htio vjenčati kraljevnom, ali onom pravom. Jedino se postavljalo pitanje kako će kraljević znati koja je prava kraljevna i odabranica njegova srca. Bilo je to zaista teško pitanje na koje je trebalo pronaći odgovor. Prvi korak koji je princ napravio bila je naredba slugama da spakiraju sve lijepe stvari.

Prije puta gdje će tražiti pravu, pravcatu kraljevnu kraljević je poručio slugama da spakiraju zlatne prsluke, svilene košulje, šešire i sve druge predmete koji bi mu mogli zatrebati na ovakvom putovanju, koje bi moralo biti svečano. Roditelji su bili uzbuđeni kao i kraljević i poželjeli su mu sretan put nadajući se da će se njihov sin brzo vratiti.

I tako je princ krenuo na važno putovanje u zlatnim kočijama. Na putovanju je upoznao mnogo lijepih dama, kneginja i ostalih uzvišenih plemkinja, ali nažalost mučilo ga je to što ni za jednu nije bio siguran da je ona prava. Tako se princ na kraju vratio svojim roditeljima pokunjen i tužan jer nije uspio pronaći pravu kraljevnu. Priznao je kako nije bio siguran koja je prava od svih koje je upoznao i o kojoj cijelo vrijeme sanja.

Jedne noći je došla oluja koja je zvučala tako prijeteći, kada su munje jedna za drugom parale nebo, a kiša se slijevala poput najvećih slapova. U trenutku dok je vani bjesnila oluja netko pokuca na vrata dvorca. Bila je to djevojka kojoj se voda slijevala niz kosu i odjeću. Bila je jadna sva mokra i drhtala je od hladnoće. Unatoč tome što je jadna bila izmučena od nevremena, djevojka je bila prelijepa.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *